Komunikacija na znakovnom jeziku sa gluhim osobama
Komunikacija je temeljna oznaka za sve međuljudske odnose, primanje i davanje poruka, utjecaj na okolinu pomoću osjećaja, mišljenja i ponašanja. U tako širokom značenju jezik i govor su samo neki od mogućih oblika komunikacije, koju nije moguće posmatrati samo kroz glasovni govor, koji inače upotrebljavaju većina ljudi. Gluhe i nagluhe osobe upotrebljavaju i znakovnu komunikaciju (znakovni jezik, kretnje), koja je za većinu njih osnovno komunikacijsko sredstvo, i koji je za njih kao maternji jezik. Naravno, pored toga upotrebljavaju čitanje s usana, ručnu abecedu, pisanje, crtanje, slušanje sa slušnim aparatom, mimiku – da bi se mogli sporazumijevati sa širom okolinom.
Takav način komunikacije je oznaka za totalnu komunikaciju, koja znači više od metoda komunikacije. To je filozofija, koja potpuno jednako vrijedno uključuje sve modele komunikacije: slušnu, glasovnu, jezičku i ručnu, da se osigura uspješno sporazumijevanje među gluhim i čujućim sagovornicima. S totalnom komunikacijom smišljena je mogućnost izbora i prava gluhog djeteta, da se nauči upotrebljavati sve oblike komunikacije koje su mu na volju, da razvija i osvoji jezičko znanje već u najranijoj dobi.
Znakovna komunikacija se upotrebljava na više načina, što ovisi od osobe, koja je upotrebljava. Gluhi između sebe najčašće upotrebljavaju samo kretnje bez izgovaranja ili je izgovor nepotpun. To je vizuelni jezik sa mimikom lica i tjelesnom mimikom, koji ima određene zakonitosti. Gluhi upotrebljavaju taj jezik između sebe spontano, kao što čujući upotrebljavaju između sebe govor.
Drugi način je simultana komunikacija. To je istovremena upotreba kretnji sa govorom, gdje gluhi mogu istovremeno čitati sa usta, kretnje su im pri pomoći, ako čitanjem s usana ne razumiju dobro. Na takav način komuniciraju čujuće i nagluhe osobe sa gluhim osobama i obratno. Najbolji način učenja i savladavanja znakovnog jezika je sličan učenju bilo kojeg stranog jezika, tj. neposrednom komunikacijom sa korisnicima znakovnog jezika. Zato posmatrajte gluhe, pričajte sa njima i učite od njih. Bićete iznanađeni kada otkrijete ljepotu novog načina komuniciranja, i zadovoljni jer ste stekli nove prijatelje koje inače ne biste mogli stječi bez poznavanja znakovnog jezika.
Kako komunicirati za gluhima:
- Gledajte u oči osobu sa kojom razgovarate.
- Jasno artikulišite riječi kako bi vam sagovornik mogao čitati sa usana, ali nije potrebno da se derete.
- Imajte strpljenja i ne okrećite glavu. Ako ste okrenuti bočno i gluha osoba vas vidi samo iz profila, neće moći pročitati sa vaših usana šta želite reći. Prema tome, gledajte sagovorniku ili sagovornici u oči.
- Ne približavajte ruke ustima dok govorite i ne koristite previše mimike. Mimika treba biti usklađena s onim što govorite i nipošto prenaglašena.
- Ukoliko imate brkove ili bradu sagovorniku će biti jako teško, skoro nemoguće da vas razumije.
Svaki znakovni jezik ima svoju gramatiku
Znakovni jezik nije univerzalan kao što mnogi misle. Svaki znakovni jezik ima svoju vlastitu gramatiku i uči se kao svaki drugi strani jezik. U mnogim zemljama svijeta znakovni jezici su službeni jezici glasovne manjine.
Znak nastaje kombinacijom oblika šake, mjesta izvođenja, odnosno tvorbe, orijentacijom šake, pokretima šake i ruku te neručnim obilježjima znaka Dvoručna abeceda koristi se češće od jednoručne. Kod nas jednoručna abeceda zapravo je verzija američke, internacionalne jednoručne abecede. Naravno, proširena je onim slovima koja se koriste samo u našem jeziku.
U osnovi, oponaša mala tiskana slova. Uglavnom se koristi u školama za gluhu djecu jer se tako na učinkovit način prenose riječi i informacije. Što se tiče dvoručne abecede, ona je posebno određena položajima prstiju obiju ruku, a oponaša velika tiskana slova naše abecede.
Dvoručna abeceda ima dugu tradiciju u zajednici gluhih. U dvoručnoj se abecedi koriste veliki pokreti ruku pa je moguće da se dvoručnom abecedom koriste i gluhoslijepe osobe sa značajnim ostatkom vida.